www.Gusinje-Plav.com

FOLKLORNA SEHARA BOSNJAKA IZ PLAVOGUSINJSKE KOTLINE
PJESME NA DUGI GLAS

Autor: Abidin R. Music New York
Autenticnost odredjene populacije, njihovog nacina zivljenja i stvaranja, ogleda se kroz nekoliko kauzalnih cinioca, koji su temeljno razliciti, a svojom sublimacijom formiraju njena nacelja i osobenosti, i time je cine drukcijom. Njihova bit se da sagledati kroz prizmu moralnih i kulturnih izvorno- stvaralackih kategorija, kao sto su: jezik (dijalekt), pisana i usmena predanja, obicaj, nosnja, folklor, domaca radinost i drugo.
Istovremeno su nosioci i predatori kulturnog, moralnog i povijesnog nasljedja. Folklor, kao jedan od bitnih cinioca kulturnog bogatstva naroda u svojoj biti posjeduje pjesme.
Bosnjaci kao autohtona narodna cjelina plavogusinjske kotline, u svojoj folklornoj sehari vjekovno gaje karakteristicne izvorne „pjesme na dugi glas“. Ove pjesme su vecinom lirske. Do skoro prenosene su, a ujedno i cuvane, samo usmenim nacinom kazivanja. Slikovito opisuju vrijeme, dogadjaje i uslove u kojima su nastajale, pa ih ta cinjenica pravi apologetskim faktorima kulturno- povijesne bastine ovih krajeva. Premda su stvarane u sredini gdje su bojevi i ratovi bili cesti, nije nimalo slucajno sto su melanholicno obojene; tako da su i ljubavni motivi u ovim pjesmama prozeti ljudskom tugom, cemernom dusom, zabrinutoscu i iscekivanjem boljitka.
Svrstane su u narodne pjesme, s obzirom da im se nezna tvorac a nerijetko ni vrijeme nastanka ( zbog usmenog nacina predanja), osim u slucajevima kada „ pricaju“ o odredjenim zbivanjima ili znamenim licnostima, i time bivaju vremenski konfigurisane kao na primjer:

„Knjigu pisu gusinjske djevojke
Pa ju salju u ravno Berane
Na koljena pasi Aljipasi“

U ovakvom ili slicnim slucajevima moguce je odrediti vrijeme nastanka pjesme, ako se kao orijentir uzme vladavina Ali-pase .... i analogno tome, potvrdi se priblizan vremenski termin nastanka pjesme.
Pjesme na dugi glas, pored emanentnog i emocionalnog iskazivanja stanja i dogadjaja, ponekad bivaju i elegijski prepoznate, gdje se da primijetiti da pjesnik iskazuje zal za proslim, nepovratnim vremenima.......
Dugi glas - njeno vokalno izvodjenje je svakako njen najautenticniji dio. Dok se za liriku manjeg broja pjesama moze reci da se nerijetko prozima sa ostalim djelovima Sandzaka i djelovima BiH, ( jer su motivi i sizei toliko slicni da se sa osnovom i ne moze konstatovati tacno mjesto nastanka pjesme) dotle je njena vokalna izvedba najubjedljiviji pecat originalnosti, karakteristican samo za plavogusinjski kraj.
Pjesma na dugi glas se izvodi bez ikakve instrumentalne pratnje, a uobicajeno se pjeva u duetu i to dva glasa, koji su na istoj tonskoj visini. Prvi, to jest solista zapocinje strofu, a onda se u (obaveznom) ponavljanju strofe prikljucuje prateci vokal. Pratioc, pauzirajuci u prvom pjevanju strofe, ima zadatak da oduzi poslednji samoglasnik koji se izvodi prilicno dugo, sa specificnim prelamanjima i varijacijama glasa koji su takodje prisutni i kod solistinog uvodjenja. Na kraju strofe prave se krace pauze.

Pored dueta, na ovim podrucjima poznat je i „trojanac“. To je dodatak treceg- obicno zenskog glasa, koji prati oba glasa u drugom dijelu strofe.
Takodje je poznat i „djevojacki glas“. Samo ime govori da su interpretatori djevojke - zene, a jedina razlika se ogleda u visocijem stupnju pjevanja.
Vokalni interpretatori pjesme na glas nazivaju se pjesmari. Visina i varijacija pjesmarevog glasa su dva nezaobilazna faktora profesionalnosti. Za varijaciju glasa i specificno fonetsko izrazavanje u ovoj vrsti pjesme, sa sigurnoscu se moze reci da zasluzuje posebnu muzicku studiju.
No, i u svoje vrijeme pravi pjesmari su bili rijetki-e, upravo zbog slozenosti izvodjenja pjesme.
Za gusinjski rejon poznat je duet Feriz i Redzo Cekic.
U plavskom kraju nenadmasni su bili Haljilj Music i Sejdija Jedadic, kao i Azem i Zecir Redzematovic.
A prvi zenski glas je pripadao Rabi (MedZeke) Durovic. To su samo neka od poznatijih imena narodnih pjesmara.
Pjesma na glas se izvodila na sijelima, veseljima, skupovima; a sa brdskih prevoja (tkzv djevojacki glas) je plijenila dusu slusaoca, tako da su ljudi prekidali svoje poslove, slusajuci i uzivljavajuci se u sklop i slikovitost pjesme, upijajuci svaku njenu rijec.Na krilima maste, sanjarili su i upustali se u pjesmine ljepote i nedohvate, u smisao neceg ljepseg i bezbriznijeg koje cesto nosi ova pjesma u sebi.
Sanak snila Mujagina ljuba, Hoj dzamijo deli-Djuljbegova, Posetala Ema Zaimova, Mladica je goluba njivila, Mejra seta mermerli sokakom, Docken Avdo iz novine dodje, su samo neki od omiljenih naziva iz ove kulturne riznice.
Tonski zapisi ove pjesme su rijetki a i dosta sturi. U globalu to su amaterski snimci na magnetofonskim trakama i vise su porodicno simbolicni nego li komercijalni i inspirativni. Valjanih muzickih studija kako same pjesme, tako i njenih doajena i njihovih kvaliteta nikad nije ni bilo. Poznato je da je stihove svojevremeno biljezio i time ih zastitio od zaborava, akademik- rahmetli Husien Basic, objavljivsi ih u dvije antoloske zbirke: „Moze li biti sto bit ne moze“ i „Zeman kule po cenaru gradi“
Za razliku od BiH sevdalinke, koja je vjekovno zivjela u sirim narodnim masama, koja je pismeno i tonski biljezena (sa minornom dozom promjena u muzickom smislu) i opstaje bivajuci paradigma muzickih trendova, dotle pjesma na glas ne djeluje inspirativno mladjoj generaciji i sve se rjede koristi u plavogusinjskom kraju.
Pjesma na glas bi trebala pronaci svoje mjesto bar u ljetnjim kulturnim manifestacijama ovoga kraja, cime bi obogatila dogadjaje , a time bi nastavila da zivi u narodu .

GUSINJE-PLAV PRESS - NAMA SE NAJVISE VJERUJE

Redakcija (9. jun, 2009)

Tehnicki urednici i web dizaneri: braca Edvin i Edin Hot

Redakcija:

Rafet Hot Selim Cekic Nuki Lucevic Senad Sehovic Huso-Beli Brdakic Hamo Mulic.