Pise: Avdo Metjahic (SAD
Mi stariji, naslijedili smo od nasih predaka mnostvo ostavstina, onako recito i slikovito, usmenom predajom, pjesmom i pricom. A to je; sve sto ih je dobro ili zlo pratilo kroz stoljeca zivjeci na tim prostorima. Ostavili su dosta toga sto se nesmije zaboravit; dali to bilo o junacima, umnim ljudima, saljivdzinama, ili o fukari, kojih smo imali kao i svaki drugi narod, ali u manjem broju. O junacima nebi ovog puta, samo bih napomenuo ono sto su nam stari cesto govorili, a to je: “Junaku djeca po sokakau”. Kolko je istina u ovome, necu zalazit, nego to ostavit za neku drugu priliku, jer to je duga i siroka tema (duga incaja).

Ovog puta cu o ljudima koji su bili obdareni za salu, te oni koji su bili rodeni za pisanje epskih, lirskih i donekle satirickih pjesama, opisujuci dogadaje; ne samo na humoristicki nacin, nego i stvarne dogadaje, ratove, glad i nesrece, koje nijesu nikad zaobilazile nasu Ljugu. Kao pljeme ili brastvo, u ovome su se isticalji Gutici, koji su bili duhoviti u komicnom isticanju dogadaja, pa je ostala krilatica u nasem narodu: “Ako se Gutic utopu u rijeci, ne trazite ga nizvodno, nego uzvodno”.

Imalo je i pojedinaca iz drugih nasih brastava koji su bili duhoviti, i obdareni napravit pjesmu ili pak duhovitu smicalicu, koje i dan danas kruze medu nama i cesto ih slusamo na sjelima ili skupovima. Iz Gusinja ih je bilo nekolko, ali najvise je upamcen rahmetli Demo Markuljic, ne kao covjek koji je bio u stanju sastavit stih, nego se isticao na duhovit nacin u odbrani svojih sugradana, dali to bilo plavljana ili gusinjana. Bio je uvijek spreman da vrati “milo za drago” ili kako to gusinci bi rekli; “tant za tant”, i to onim koji bi da povrijede ponos njegovih zemljaka, da ih pocijene i podvale na komican nacin. Kao kiridzija kojem bi kuca na samaru citavi njegov vijek, njegove cu ostavstine ostavit za neki drugi put, pa posvetit paznju jednom drugom kiridziji, onoliko kolko budem znao.

Paznju ovaj put cu posvetit rahmetli Jupu Tajbinom iz plemena Redzepagica, koji je za sobom ostavio mnostvo stihova, motivisanih na njegovom mukotrpnom zivotu, a i zivotu i sudbini ljudi nase Ljuge. Plavske zene su ga nazivale “ukubetnik” a cesto i Ejup-beg. . Na zvanje “Ejup-beg”, zenama bi odgovorio: “Draze bi mi bilo da me zovete Najebu-beg”; sve zboh njegove sudbine da i njemu bude kuca na samaru i provede svoj vijek kao kiridzija. Pripadao je begovskom stalezu, ustvari plemenu Redzebagica. Roden je kao siruomah, zivio je istim zivotom i umro koa “puki siromah”. Bogat u duhu, on ce zivjeti u svojim plavljanima i gusinjanima vjecno, jer je imao bogatu smisao za humor i satiru te okarakterisat nedace i zivot svojih sugradana u stihu, kao ni jedan do tad, a ni do sad. Kod vecine nasih sugradana ostao je u sjecanju, sa hamajlijom koju napisa kravi jedne pravoslavne familije. Prestavljen od svojih ahbaba, kiridzija, da je hodza, pa bi zamoljen od jedne pravoslavne zene, da joj napise “amajliju” bolesnoj kravi; jer nemaju vise, i djeca bi joj pocrkala bez mlijeka. Prirodno sazaliv kao vecina njegovog naroda, i ako ne vjerujuci u hamajlije, lati se olovke; eto da jadnu zenu utjesi, te napisa hamajluju koju treba objesit kravi o rep:

Srpska kravo, budi zdravo,
Ako lipces, imas pravo,
Ako te zaklase, bez tebe ostase.

Dr, Bejto Redzepagic u svojoj knjizi: Sjecanja iz rodnog kraja, zapisao je ovu verziju drugacije, i sigurno onakvom kakava se desila, ali ovi stihovi su kruzili u narodu na ovaj nacin, a siguran sam da su i dan danas prisutni medu plavljane i gusinjane u nasoj Ljugi i diljem svijeta, gdje nas je sudbina potjerala.

Dr. Bejto Redzepagic u istoj knjizi za Jupa kaze: “Tezak zivot, patnja, beznade, nepravda i tiranija su najcesce preokupacija pjesnika u njegovim pjesmama. Zigosao je svojim pjesmama, odredene negativne drustvene pojave uopste, a posebno u svom kraju. Nije se libio svojih pjesama tretirati drustvo i obicaje kao cjelinu, a pojednince i njihove postupke posebno. U vrlo rijetkim prilikama pjesmom je izrazavao i humor”. Bio je vjeciti opozicionar prosrpskih politickih stranakao kao i Jugoslovenske radikalne zajednice(JRZ), tako da se jednom prilikom obraca nametnutom nacalniku opstine Plav, i to u stihu:

S Visitora klice vila,
I doziva Dragovica Mihaila.
Dragovicu nacelnice Plava,
Brzo ce vas zaboljeti glava.
Narod nece Novicu da bira,
Nit JRZ-i vise salutira.
Kraj se blizi svakoj staro vladi,
Citav narod sad na tome radi.
Stizu borci slobode i prava,
Nikog vise nece boljet glava.
Nije to san, vec istinska java.
Brzo tamni JRZ-ovsa slava.
Ispijajte brzo otrovno vam pice.
Sirotinji pocinje da svice.

Dr. Bejto Redzepagic u svojoj knjizi navodi; da je preokupacija Jupa Tajbina u njegovim pjesmama bila pretezno politicke naravi, gdje opisuje stradanja i patnje svog naroda. Ma da ne cesto, ali ponekad u njegovim pjesmama bilo je i onih komicnih, gdje je zaradio i nadimak “ukubetnik” U jednoj od svojih pjesama, naravno politicki motivisanih, ali istinom zadojenoj, napisa ove stihove:

Plavljani moja braco mila,
Ova noc nas tugom obavila.
Kostadinka sina nam rodila,
I mrznjom ga odmah zadojila,
Krstila ga i imenom Sopa,
Tuci ce nas ko is topa.
Komsijama bit ce dika,
Rodila im naslednika.

U ovim njegovim stihovima ne zaboravlja spomenut sve one koji su se zamjerili njegovom narodu. Terorisali su ga na svakoje nacine i cinili im zuluma bez prestanka, od onog dana kad je nasa Ljuga okupirana, a to je godinu dana prije njegovog rodenja.
Tako u sledecih par stihova rahmetli Jupo kaze:

Crnogorska perjanica,
Srbijanska ulizica.
Rodeni su ta ceraju Turke.
Paz te dobro ne igrajte zumurke.

I nakraju ove pjesme, Jupo se obraca svojim sugradanima, na lijep i domaci nacin, pokazujuci da mal (bogstve) ne cini covjeka velikim, nego veliko srce, patriotski naboji i sloga. Evo i krajnjih (zadnjih) stihova pjesme koje sam gore citirao, samo nekih par procenata:

Cvrst amanet ostavlja vam Jupo,
Cuvaj te se, ne radite glupo.
Cin’te ono sto vam kaze,
Dobro znate da vas on ne laze,
Istinu vam pravu kaze.
Melek njemu sve kazije,
Pa i ono sto vas ocekuje.
Ocekuje dosta toga,
Nedoj te se u nad Boga,
Spasit ce vas samo sloga. U iskusenju nesmijete pasti,
Obuzdaj’te ljucke strasti.

Neka ovo bude spomen na Jupa Tajbina, koji nas sa svojim stihovima, upucuje na dublje razmisljanje o svemu sto nas je snaslo, sto nas snalazi i sto nas moze snacu, ako ne obracamo paznju, i ne cuvamo jedan drugom leda. Takoder, neka ovo bude zahvalnost Dr. Bejtu Redzepagic, koji u svojim spisima, studijama, i njegovoj knjizi; Sjecanja iz rodnog kraja, ostavi, mnostvo pouka, opisujuci istinite dogadaje, ljude naseg kraja i njihove umotvorine, i podsjecajuci nas na obavezu koju imamo jedan prema drugom i prema nasoj Ljugi. Hvala vama obojici, na blago koje nam ostaviste, kao i mnogim drugim kojih imasmo i imamo, i imat cemo ih ako Bog da. Trebale bi nam tomovi knjige da bi njihove umotvorine i upute novim generacijama zabelezili. Ne treba sustati, nego se pridruzit putu nasih naprednih Bosnjaka Dr. Bejtu Redzepagic, i nastavit ondje gdje ostavise rahmetli, Dr. Husnija Basic, Ibro Music i mnogi drugi. Neka im je rahmet!! !

Plavljani i Gusinjani nika nijesu trazili pomoc iz “Ljubuskog”, jer su bili spremni uvijek kao puska zapeta odgovorit na izazov. Specalno nikad nijesu trazili pomoc od “zenturaca” i “rezilja”, a ako se to desilo, oni su bili na istoj ravni sa njihovim “megdandzijama” pa im se nije obracala paznja, kako bi ono rekla nasa stara krilatica; “ko prdjelji, ko pricali, sve ti je isto”. Takoder moji plavogusinjani, nikad se nijesu krili iza pseudonima, ili pak bacili kamen i sakrili ruku. To je uvijek bio odraz fukare, jer za to im nijesu potrebne nuikakve ljucke kvalifikacije.
Svakako, moji Plavljani i Gusinjani, su uvijek bili i opstali odraz ljuckosti, i to u vecini, a par nitkova ne cine hesapa.



WWW.GUSINJE-PLAV.COM - NAMA SE NAJVISE VJERUJE