www.Gusinje-Plav.com

PJESNIK ISKRENOG SRCA

Vjekovima su duvali razni vjetrovi kroz Plav i Gusinje. Sa njima dolazili mnogi musafiri, voljom ili teškom potrebom nalazeci utocište. Domicilni narod našega kraja, otvorenog srca udomili su i pomogli svakog dobro namjernog, koji su potražili spas u teškim ratnim i drugim zla vremenima. Tragedija i ratni vihor na prostoru naše bratske zajednice bifše Jugoslavije natjerala je veoma veliki broj ljudi iz Bosne, Kosova i drugih mjesta, da nadu spas u Plav i Gusinje. Kako vrijeme odmice, takva zbivanja kod ljudi pokriva zaborav. Pecat ne zaborava je samo pisana rijec.
Pa evo od tih muhadzera izdvaja se kniževnik Meho Barakovic, koji je do sada napisao 32 knjige, dvije o Plavu i Gusinju i narodu koji tamo živi ;” IZMEĐU PLAVA I ZABORAVA” i ”PLAVSKA ZVIJER». Pisanom i usmenom rijecju, uzdiže i velica njihovo cojstvo i dobrocudnost na svim skupovima kada se spontano nade u razna društva i doslovice kaže:
"Staram i ne zaboravljam. Ma,sve i da hocu (Alahu dragi, Ti mi posvjedoci da nejcu,nikada i za nikada) i ne mogu zaboraviti,vrijeme provedeno u Plavu i Gusinju, kad ono bijah izbjeglica, kad bijah raseljeno lice, ili raskucnik. Stanovnik Plava i stare zgrade Hotela ”Plavsko Jezero i sobe 303,sam bio skoro dvije godine. I sami Plavljani i Gusinjani u to vrijeme živjeli su dosta oskudno,jer je u Bosni bio rat,a miris baruta,opšteg meteža,haosa i nesigurnosti,osjecalo se svuda naokolo. Ljudski život nije imao skoro nikakvu vrijednost. Straha,smrtnog straha i nelagode,bilo je –i previše. A ja došao sam pušten iz srpskog zatvora u Trebinju i skrasio se tu sa porodicom. Kao izbjeglica,a u plavskoj caršiji,imao sam novca. O tome su brinuli,prije svega: Ferid Šarkinovic,Sabit Kojic,Adem Džurlic,Džavid Šabovic,Ismet Cekic,Braho Rugovac,Zuko O.Bašic i drugi Nijesu nikako dali da prognani pisac bude bez para. Oni koji mi nijesu davali para,zvali su me pocesto kuci na rucak. Cesto bi dolazila njihova djeca te bih mi se obracali rijecima: ”SELAM TE BABO,I BABO JE PORUCIO”,da dožeš na rucak. I odlazio sam kod Plavljana na rucak. Ono najljepše od hrane, što se nalazilo u domacina, stavljeno je pred mene. Svi su me zagledivali,propitivali i tražili da što više saznaju šta se to sa trebinjskim muslimanima dogada. Kada bi se spustila noc,u zavežljaju sam nosio nešto vrane,da mi se nade i u hotelskoj(izbjeglickoj)sobi. Da bih pisao pisac mora i da jede. Dosta sam kroz život putovao i golgote prelazio, ali da nijesam nigdje sreo boljih ljudi i i džumertana od plavljana i gusinjana. Od srca sam posvetio vremena i truda da im se pisanom rijecju zahvalim sa dva romana i treci sam u procesu,jer nemogu stati. Ovom prilikom šaljem puno pozdrava svima one koje nabrajam i one koje se nemožem sjetit sa kojima sam provodio to teško vrijeme prilikom boravka u Plavu i Gusinju, kada sam cesto izao na Alipašine Izvore i pazarni dan".
Gospodina Meha Barakovica, kniženika srce i misli su cesto tamo sa Plavsko Gusinjskim narodom i želeo bih ponovo tamo otici a do tada svima njima ma gdje bili šaljem puno pozdrava, MEHO
Foto i text pripremio, HAMO MULIC, feb. 2009g.

Urednici

Saradnici