www.Gusinje-Plav.com

Prije i poslije logora smrti-Izet Djesevic

Za Izeta Djesevica vjerujemo da su mnogi culi. Za one koji ga ne znaju da napomenemo da je rodjen 1949 godine u Plavu. Kada je imao 12 godina njegova familija se seli za Pec gdje mu i danas zive njegovi najblizi. Nakon zavrsetka studija posao dobiva kao polj. inzenjer u Ljubiji a zatim u Prijedoru, Bosna i Hercegovina. Tamo se i ozenio sa suprugom Kelimom i imaju dvoje djece. Rat ga je zatekao na funkciju direktora zemljoradnicke zadruge u tom kraju. Maja 1992 godine biva lisen slobode bez ikakvog osnova. Za 210 dana ili kako on to kaze 210 godina biva mucen i zlostavljan na najsvirepiji nacin u srpskim koncentracionim logorima najprije u Ljubiji a zatim Keratermu, Prijedoru, Omarskoj i Manjaci. Novembra iste godine biva oslobodjen a od 14 fubruara 1993 godine posredstvom medjunarodnih organizacija biva smjesten u Svedskoj gdje i danas zivi.

-Od 9200 lica koja su bila u logorima prezivjelo je nas 1200 prica Izet. Kako sam prezivio to mogu zahvaliti samo bogu a bio sam dva puta izvodjen na strijeljanje. Jezive su price kojih ne volim da se sjecam ali utisci su ostali tuzni i gorki nastavlja Izet. U logore sam bio zajedno sa Becirom Medunjaninom, njegovom suprugom i sinom. Becir je ubijen u logoru Omarska mucenjem, najtezim djelima. Njegovoj zeni su gasili cigarete po tijelu. Jedno vece su je odveli u nepoznatom pravcu i od tada joj se izgubio svaki trag. Prije dvije godine ekshumacijom su pronasli njeno tijelo u jednol dubokoj jami.

-Mozes li nam kratko opisati kakav je bio zivot u logorima.
Najtezi su bili logori Omarska i Keraterm koji su se prozvali logorima smrti. Svaki dan se ubijalo od 50 do 100 ljudi. Kilogram kruha je bio na 42 covjeka za 24 ili 48 sati. Nijesmo imali vode, znala se piti i mokraca. U logoru Omarska se dnevno gubilo 3 kg tjelesne tezine. Spavanje je bilo na betonu i zemlji. U jednoj prostoriji u Omarskoj od 30m kvadratnih bilo je smjesteno 320 ljudi.

-Sto je bilo sa tvojom familijom. Za 4 mjeseca niko nije znao za mene jesam li mrtav ili ziv. Nisam nista znao o mojoj familiji zeni i djeci. Glasine su bile prvo da su zapaljeni pa onda zaklani pa nakon toga zivi da bi opet dosla vijest da su ubijeni. To je trebalo sve prezivjeti sa gorcinon prica Izet. I oni su bili muceni i zlostavljani posebno moja zena ali su na srecu svi ostali zivi.

-Sta danas Izet radi u Svedskoj. U Bosni tacnije u Prijedoru naucno sam se bavio pcelarstvom. Kao penzioner ovdje u Svedskoj pcelarstvom se bavim kao hobijem. Posjedujem oko 100 drustava (kosnica), ciji med je poznat na daleko u sta se uvjerio i sam potpisnik ovih redova.
Bogu hvala i najdraze mi je sto se nije desilo isto i u mom zavicaju kojeg sam stalno sanjao po logorima Plav i moj Zavrs.
Djeca su mi zavrsila fakultete i rade. Sin se ozenio a kcer udala i imam troje unucadi sto mi daje nadu za dalji zivot a prozivio sam svasta, sto se ne moze zaboraviti.
Izet je bio vazan svedok na sudjenju u Hagu.

Tekst i slike Senad Sehovic

PS Prve tri slike -Izet u Svedskoj-
Druge dvije -Izet kao pcelar-
Zadnje tri - Izet poslije oslobodjenja i sa bratom Seljom-

Urednici

Saradnici