ODBORU UDRUZENJA PLAVLJANA I GUSINJANA U HOLANDIJI
POŠTOVANI,
Sa iskrenim zadovoljstvom sam, 07. novembra, na vašem sajtu, pročitao tekst o vašoj Inicijativi da se, na primjeren način, pomenu imena i obilježe mjesta na kojima je, nad ,nedužnim, Bošnjačkim i Albanskim stanovništvom Plava i Gusinja, na Racini i na Previji, izvršeno, masovno strijeljanje.
Ti slučajevi su, od tadašnje aktuelne vlasti, dobro isplanirani i uz znanje, suglasnost, finansijsku pomoć i dobru, stručnu, pripremu, od strane Ministarstava unutarnjih djela i Vjera, kao i Crkve, izvršeni. Aktuelna Vlast se postarala i u Avru Cemoviću, kojeg je, neposredno, prije toga, unaprijedila u čin brigadira, našla egzekutora, željnog da stare račune, na nedužnim stanovništvom Plava i Gusinja, i osveti se za poraze Crnogorske vojske i njegovih Vasojevićana na Nokšiće.
Ostale vlasti su se, sistemski i sistematski, potrudile da se ta tema ne, pod izgovorom, da bi to nanijelo štetu Bratstvu i Jedinstvu.
- Vješto su zatirali tragove i onemogućavali svaki pomen na ove zločine, računajući da će vrijeme uraditi svoje i da će, nakon što svjedoci pomru, pisati svoju verziju o tim dogadjajima i njihovim .
Takvo razmišljanje, potvrdjuje mi, nedavni konkretan, primjer. Naime, 02. 08 2007. godine je, nigdje drugo, nego u Plavu, u Centru za kulturu, uz veliko prisustvo Plavljana, promovisana knjiga Dr. prof. Radovana Bakića. Par primjeraka te, podeblje, knjige, je bilo dostupno nekolicini učesnika, i to na, samom, početku promocije. Sve to nije čudno, da, pri kraju neko nije, sasvim slučajno, listajući knjigu, naišao na poglavlje, pod nazivom "Oni su oličenje borbe za slobodu i učvršćivanje državne vlasti" i u tom poglavlju na 247. strani, portret Din-dušmanina Avra. Može mi neko pričat, ali ne i ubijedit, da, 80-to godišnji autor, koji je, nekada, kao nastavnik, radio u Gusinju, te i kao Andrijevičanin, i čovjek, koji je, dugo godina, bio Ministar u ranijim i sadašnjim sastavima Vlade Crne Gore, nije ništa znao o njegovog sunarodnika, "heroja" na nasilnom pokrštavanju Bošnjaka i Albanaca i strijeljanju 12 Plavskih prvaka, 03. marta 1913. godine na Racini u Plavu, te i 600-800 Gusinjana i Plavljana na Previji. Isključive i neoprostive tih ljudi su bile što su bili Muslimani i Albanci i što nijesu, ni u zamjenu za nudjeni im, život, pristali da, kao svoje, prihvate pravoslavnu vjeru, tudje ime, kapu i kuma. Ministar je pomislio da je i dalje, u Plavu i Gusinju, na snazi na istinu o tim dogadjajima. Nije računao da se Plavljani i Gusinjani nerado sjećaju, ali i da nezaboravljaju te genocidne radnje, onog kojega on amnestira od odgovornosti, stavljajući ga u red onih koji su borbe za slobodu. Ako se strijeljanje, konopima, spućenih i neduľnih ljudi, bez grešaka i prava na sudsku zaštitu i odbranu, uvodi kao novi reper za sticanje titule, onda će ih, iz najnovijih ratova vodjenim na prostorima ex Jugoslavije, biti još.
Sjećam se da je, na ovu temu, od strane časnih ljudi iz Plava i Gusinja, bilo i ranije pokušaja, ali su, vjerovatno slušajući "dobronamjerne" savjete, da nije vrijeme za pominjanje tih dogadjaja i ljudi, lošoj, procjeni dobronamjernosti onih, kojima, te i u nedostatku kondicije da istraju do kraja, posustajali na samom startu.
Vi ste u toj trci, kojoj se zna, ali i ne nazire Cilj, dobro, i ozbiljnije od prethodnika, krenuli. Jasno ste i na, sasvim, legalan način, tu ideju i inicijativu, u pismenoj formi, dostavili, nadležnim organima Opštine i lokalne uprave. Javno ste je, dostavljajući sredstvima javnoga informisanja, učineli dostupnim svima. Takav početak, kojeg cijenim i umjesnim i hrabrim, zavrijedio je moje čestitki uz, iskrene, želje da uspijete da, koja neće biti ni malo laka i bez prepreka, "istrčite" do kraja. Da, češćim potsjećanjem i interesovanjem za sudbinu Inicijative, ne dozvolite da i ona, u nečijoj fijoci, i doživi sudbinu dosadašnjih. To je najbolji način da se, i ako, nakon, skoro, 100 godina, obilježe mjesta i imena onih koji su, ne davanjem vjere za večeru, to zaslužili.
Akademik, Sidran kaže: " Moja podrška ovoj inicijativi je, što u njoj, niti u ljudima inicijatorima, ne nazirem, makar, trunku osvetoljubivosti i poziva na mrľnju. Osjetio sam jedan ljudski gest, da se ti dogadjaji, mjesta i ljudi, nazovu pravim imenom, sa ciljem da se ne zaborave, a ne da bi se neko pozivao i potstrekavao na osvetu. Narod kaže: "Veliki opraštaju, slabi zaboravljaju, a loši se svećaju"". Lično pripadam onima koji opraštaju. Ne svećaju se, ali i ne zaboravljaju, da im se, zlo, kao i svaka, dobro, nenaučena lekcija, nebi ponovilo.
Sve je to uradjeno davno. Krivci koji su to isplanirali, osmislili, napravili, kao i oni, uz čiju je, prećutnu, podršku, sve to uradjeno, i koji su, tek na insistiranje stranih diplomata, pravdajući se, da o tome, Ukazom, prekinuli dalje, nasilno, pokrštavanje, uz garantovanje, nesmetanog, povratka na muhamedansku vjeru, su pomrli. I ranija, a posebno ova kasnija historija, je puna takvih "neznanja" i - vukova u jagnjećoj koži. Posljedice tih nedjela ne treba da snose oni koji, mimo svoje volje-rodjenjem: plemenski, vjerski, nacionalno ili teritorijalno, pripadaju tim zlotvorima.
Imao sam prilike da o tim slučajevima, razgovaram sa nekoliko, do skora, živih, savremenika i sudionika u tim dogadjajima, koji su bili prisutni strijeljanju 12 Plavskih prvaka na Racini. Jedan od njih, i ako u 113.-oj godini, i dalje starosti. Sjećaju se imena strijeljanih ljudi i njihovih hrabrih držanja, prije plotuna, koji su ih pokosili. Nerado pominju imena, koja su dobijali, uz prethodno, ljubljenje krsta i prskanje vodicom, te i imena kumova, koji su im nametani i stanovanjem u njihove kuće, nadgledali prihvatanja nove, pradjedovske vjere.
Iskreno mislim da je sreća, što ste se, u nedostatku naše političke hrabrosti i straha da ne izgubimo, stečene, stranačke pozicije, koje, naravno nose, i ne male privilegije, Vi, u tudjini, našli da pokretanjem i podnošenjem ove inicijative, budete prepreka zaboravu ovih dogadjaja i ljudi. No, pored moralnih obaveza svih Plavljana prema tim žrtvama, kojima Plav nije bio u zadnjem džepu, nego u srcu, jer su, časno, branile i odbranile: nacionalni, vjerski, teritorijalni, plemenski i lični ugled, uz sve rizike da mi bude zamjereno, smatram da je Inicijativa trebala, odavno, da poteče od strane onih, koji svoj u plavskoj čaršiji, temelje, pozivajući se na imena i broj tih, strijeljanih, plemenika.
U svakom slučaju inicijatorima halal vjera i moje poštovanje. Te žrtve su, tih dana, sebe, Plavu i Gusinju napavile, najveći Spomenik, ispisujući zlatnim slovima svijetlu stranicu istorije svoga Zavičaja. Zaslužuju da, od strane njihovih pokoljenja, nikada ne budu zaboravljene. Inicijatori pokretanja ove ideje, takodje.
Dobro je, što je nakon, skoro, 100-godišnjeg, namjernog, zataškavanja, strpljivom, čekanju i uzaludnom, očekivanju da se neko drugi sjeti ovih dogadjaja, mjesta i ljudi, prevashodno, Vašom zaslugom, došao kraj.

U Plavu, 14. 11 2008. godine . . Ibrahim Reković