Association of Bosniak’s
Iseljenicka Matica Bosnjaka
Cultural & humaniterian organization
4 Sage Cort Clifton Park 12065
Tel. 518 280 8885
New York
Orginalna Incijativa za podizanje spomen obelezja na stratistima nasih predaka 1912-13. godine na Previji, Racini, Krsu Cekica, i 1924 godine u Sahovicima pokrenuta je od “Association of Bosniak’s” u Saveznoj Drzavi New York, USA.
Prije nego smo pripremili Incijativu za objavljivanje, dobili smo suglasnos bosnjackih aktivista u Crnoj Gori, da je vrijeme da se pokrene pitanje obelezavanja stratista nasih predaka, koji su stradali ni krivi ni duzni a sto je poznato bosnjackoj javnosti i prenosi se sa oca na sina poslednje stolece.
Incijativa je poslata dolje navedenim istitucijama i opstinskom odboru Opstine Plav, a datum je 19. mart 2007., godine.

-DRZAVNOM PARLAMENTU CRNE GORE,
-VLADI CRNE GORE,
-NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA I UDRUŽENJIMA U CRNOJ GORI I DIJASPORI,
-SREDSTVIMA INFORMISANJA,
-GRAĐANIMA NEZAVISNE DRŽAVE CRNE GORE

Cekali smo da se jave bar opstinske vlasti, koje to nijesu uradile, pa smo incijativu sa pratecim dokumentima poslali Briselu, a to je septemra 28/2008, godine. od kojih ne ocekijemo brz odgovor ali u nadi smo da ce je uzeti na razmatranje. Udruga Behar koja se pojavila godinu ipol kasnije, ciji zahtjevi su minimalni i to je ono sto smo opominjali i sumnjali, kad smo izasli u javnost, da ce se naci ljudi koji ce probat da preuzmu incijativu na kojoj rade Bosnjaci ove Asocijacije poslednje dvije decenije.
Ako postoji udruzenje Behar i ako je ovo dobro namjerna udruga, trebali su se javit Asocijaciji Bosnjaka u New York, da bi nastavili zajednicki, a ne na nacin kako su to uradili. Ova grupa ljudi ako postoju oni ne mirisu na one plavljane i gusinjane koji su poznati kroz historiju nase Luge.
Bi bilo lijepo i posteno da se jave i obrazloze njihov postupak, jer sigurno su bili obavijesteni, i bilo im je dobro poznato ko je pokrenuo Incijativu, sto nikako nemogu osporit da je to Association of Bosniak’s iz New Yorka. Mi iz Asocijacije smo trazili od nekih nama poznatih udruzenja Bosnjaka iz Plava i Gusinja i crnogorskog dijela Sandzaka u Evropi, da nam se poridruze, ali nikad nijesmo od nih i jedne dobili odgovore, mozda da se ne zamjere vlastima opstine ili pak drzavi CG.
Trazimo od udruge “Behar” da nam se jave na e-mail adresi:
muhadzer@nycap.rr.com ako stvarno zele saradnju i misle ozbiljo na obeljezavanju stratista nasih predaka.

Incijativni odbor
Association of Bosniak’s
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Orginal Incijativa, od 19. mart 2007., godine

OTVORENO PISMO - INICIJATIVA

-DRZAVNOM PARLAMENTU CRNE GORE,
-VLADI CRNE GORE,
-NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA I UDRUŽENJIMA U CRNOJ GORI I DIJASPORI,
-SREDSTVIMA INFORMISANJA,
-GRAĐANIMA NEZAVISNE DRŽAVE CRNE GORE

Najmanje su tri razloga koji nas opredjeliše da napišemo ovo pismo, ali da te razloge nebismo samo suhoparno i taksativno nabrojili, želimo u jednom sažetom obrazloženju svakoga pojedinacno da iste fokusiramo i obnarodujemo.
Razlog prvi:
U 2006 godini Crna Gora obnovi skoro vijek dugo osporavanu državnost. Državnost je obnovljena zahvaljujuci svim gradanima Crne Gore, bez obzira na politicku, vjersku ili nacionalnu i svjetonazornu pripadnost, koji Crnu Goru osjecaju kao svoju jedinu i bezrezervnu državu. Da je obnavljanje bilo koje i kakve državnosti istorijski cin ne treba puno dokazivati, ali zato u crnogorskom slucaju, izgleda, i to pitanje iz istorije, najmanje na osnovnoskolskom nivou, treba cesto ponavljati. A u “ponavljanju” takvog gradiva je neophodno akceptirati ko su bili nosioci i protagonisti borbe za obnavljanje državnosti, ko su bili protivnici istoga, sta je ko od svega dobio u vremenu sadašnjem od države Crne Gore, šta ce možda dobiti za u buduce, a šta je ko šta izgubio???
Upravo u ova dva posljednja pitanja lezi i drugi razlog zbog kojega pišemo ovo pismo: Osjecajno i emotivno pripadajuci ideji samostalne države Crne Gore su bili autohtoni gradani Crne Gore i to Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i drugi. Suprotno ovome je ponašanje jednog dijela Srba koji žive u Crnoj Gori i istu nikako ne doživljavaju kao svoju samostalnu drzavu vec bi je htjeli vidjeti pod okriljem drzave Srbije. Crnogorski Srbi ta svoja htijenja brane sa hiljadu i jednim razlogom, i to sve dotle da osporavaju i autokefalnost crnogorske pravoslavne crkve i crnogorski jezik i autohtonost crnogorske kulture i duhovnog nasljeda, velikim dijelom i crnogorsku istoriju kao nešto što se dešavalo neovisno od Srbije i njezinih tendencija prema Crnoj Gori, itd. I sve to sada zvanicno propagiraju i namecu kroz zvanicne državne organe i institucije, politicke, zakonodavne, upravne, kulturne, vjerske i ine druge provijencijencije. Dakle, pokušavaju stalno da podriju i crnogorsko drustvo i crnogorsku drzavu, i to vrlo transparentno, a bez ikakvih stvarnih istorijskih cinjenica i uporišta.
Suprotno ovome, Crnogorci po osjecaju i djelovanju, racunajuci medu njih Bošnjake i Albance, prilježno pokušavaju da ponovo vracenu na svjetsku scenu crnogorsku državu reafirmišu i stave na glajz koji ide ka evropskim i sjevernoatlantskim integracijama. Stoga smo duzni da ukazemo da se, u ovim postreferendumskim procesima, cini velika nepravda prema dva naroda koji žive u Crnoj Gori, prema Bošnjacima i Albancima.
TA NEPRAVDA JE VISESTRUKTUIRANA I RAZUMLJIVA SA STANOVISTA PROCESA GDJE JE DUGOGODIŠNJE OSPORAVANJE POSTOJANJA OVIH ETNOSA U CRNOJ GORI ZAKONZERVIRANO DA JE PRVI KORAK DEKONZERVIRANJA SVEGA ŠTO OVE NARODE CINI KAO AUTOHTONE U CRNOJ GORI VRLO TEŽAK, ALI GA VALJA PRAVITI, I TO NA PRVOM MJESTU ZA RAD OCUVANJA DRŽAVE CRNE GORE PA I NJIH KAO GRAĐANA TE DRŽAVE.
I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: “Šta nam valja ciniti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu nijove lojalnosti, od crnogorske države i društva”? Odgovor na ovo naizgled teško pitanje je vrlo jednostavan i ostvarljiv. On glasi:
Posto su ova dva naroda u Crnoj Gori godinama, više od jednog vijeka, osporavani sa stanovišta njihove duhovne, kulturne, istorijske i vjerske osnove, i to upravo od onih snaga koje su i sada, a i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti, ovim narodima definitivno drzava Crna Gora i crnogorsko društvo moraju dati satisfakciju koja bi se na prvom mjestu sastojala u priznavanju istoriskih procesa, uspona, padova, stradanja…kroz koja su ovi narodi prolazili živeci u Crnoj Gori i upravo ovo su elementi za treci razlog zašto pišemo ovo pismo:
Istina je da se godinama osporava i “zaboravlja” u udzbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom tzv crnogorskog srbovanja, i zašto ta crnogorska srbovanja koja su rezultirala zlocinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima još nikada nisu dostojno memorijalno obilježena. Zato i mislimo da memorijalni spomenici žrtvama budu podignuti, pa makar to zlonamjernici pokušavali tumaciti kao cijenu koju Bošnjaci i Albanci fakturišu Crnoj Gori za lojalnost i podršku njenom osamostaljenju i obnavljanju njene državnosti. Kako god ko to tumacio, ali zlocini na Previji i Racinu kod Plava iz marta 1913 od strane zvanicne vojske kralja Nikole, a pod komandom Avrama Cemovica i onaj pokolj iz 1924 u Šahovicima kod Bijelog Polja, kada je za tri noci ubijeno više od 2000 Bošnjaka, od strane velikosrpskih bezumnika u Kraljevini SHS, zaslužuju da budu dostojno obilježeni memorijalnim spomen-kompleksima. Isti bi mogli biti u vidu arhitektonsko-kiparskih rješenja, a možda i proglašenjem Gusinjsko-plavske doline sa okolinom zasticenom zonom i spomen parkom, nešto slicno kao što je to uradeno u bivšoj Jugoslaviji u kompleksu Sutjeska i Tjentište ili na Kadinjaci kod Kragujevca, a pokolj u Šahovicima, nekada velikom selu naseljenom muslimanskim bošnjackim življem, obilježiti pored spomenika i vracanjem selu prvobitnog imena. I na kraju, kao cetvrto, poslije pisanja tri navedena razloga dajemo i prijedlog u zaglavlju ovog otvorenog pisma-inicijative, imenovanim institucijama i organizacijama, DA ZVANICNO STANU IZA INICIJATIVE O IZGRADNJI NAVEDENIH SPOMEN-OBILJEZJA ZRTVAMA ZLOCINA U PLAVSKO-GUSINJSKOJ DOLINI 1913, NA RACINU I PREVIJI (poklano vise od 900 lica islamske vjeroispovijesti) KAO I 1924 U ŠAHOVICIMA KOD BIJELOG POLJA, (poklano vise od 2000 žena, djece, staraca i muskaraca, muslimana, Bošnjaka).
Ovim cinom bi bila prekinuta neopravdana sramna šutnja o mracnim zbivanjima u kojima su nestajali ljudi i to samo zato što su moleci se istom bogu kao i njihove komsije citali i vjerovale u drugu knjigu i za posljednjeg vjerovjesnika priznavali Muhameda a.s. Takode, ovim cinom bi zvanicna crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje sa lica o dogadajima koje sav savremeni svijet osuduje, a samo tako oprana lica casna i cestita kakva i jeste, Crna Gora i može u Evropu.
Takode želimo da napomenemo da ova mišljenja iznesena u ovom pismu dijele mnoga udruženja crnogorskih gradana u dijaspori.
Dakle, DRŽAVO CRNA GORO TI SI NA POTEZU STANI IZA OVE INICIJATIVE A NAJVECI DIO MATERIJALNOG TROŠKA ZA REALIZACIJU OVE INICIJATIVE CE, VJERUJEMO, SNIJETI GRAĐANI CRNE GORE KOJI ŽIVE U SVIJETU A U CRNU GORU GLEDAJU KAO U SUNCE KOJE IM DAJE NADU I ODRŽAVA IH U DUHOVNOJ CISTOTI.

HVALA!!!

Dijaspora Bosnjaka i Albanaca, potomaka onih koji biše nevine žrtve jednog dijela ekstremnog crnogrskog srbovanja.
Glasnogovorik Incijative
Association of Bosniak’s
New York
Avdo Metjahic
muhadezer@nycap.rr.com