www.Gusinje-Plav.com
Gusinjani i Plavljani po svom obicaju

U aprilu 2005-te, bio sam sa mojom FRILANDS grupom od cetiri clana, boravili smo cetiri dana u Filadelfiju i u Njujork. To je bilo spontano druzenje a i studiskog karaktera. Za mene je posebno bilo zadovoljstvo uzivati sa kolektivnim duhom Plavljana i Gusinjana. Velicina nasih ljudi je njihova sposobnost, da se posvjecuju opstem dobru. To se pokazivalo i u proslim teskim vremenima, cuvajuci se medzusobno, ne dozvoljavajuci da drugi posiju zlo sjeme medzusobnih podjela. Gusinjane i Plavljane oduvijek su krasila, ljudske vrline, dostojanstvo, svoji obicaji i multietnicka tolerancija. Moralna svijest ljudi nasih krajeva je smisao o mogucnosti njihovog specificnog nacina zivljenja. Kreatori su nacionalne mitologije u impresivnim obicajima, koje dopunjuju i odrzavaju,orginalnom implatacijom u tudzem svijetu,posebno u Njujorku, AFERIM!!
Tradicionalna simbolika nosnja, svadbeni obicaji, suneti, kane sport, svoja religija, bez tutorstva. Sve ovo u dobru i sa zadovoljstvom manifestuju. Naravno kad se dese nedace i to podnose zajedno; Dobro i zlo.
Zadesio sam se u Astoriju, kada je bio hajtar, rahmetli Cazu Aljovome Hotu u Gusinjsko-Plavskoj dzamiji. Od 9sati do 22sata navecer, citavo vrijeme su braca i prijatelji dolazili sa velikih daljina ne sebicnim pozrtvovanjem da izraze podrsku i podijele bol sa njegovom porodicom koja je sve to organizovala na najboljem nivou kako to nas obicaj nalaze.
Ovaj boravak medzu svojim ljudima u Njujorku mi je dopunio jasniju sliku koja je bila latentna. Moje intersovanje za putovanje je vezano sa mojim zanimanjem kao Frilandsare, pisanje u vezi mojeg rodnog kraja i o mojim ljudima je preokupacija,ove i slicne rportaze,mozda je vise uzorno za procitat. Prvo, dinamika zivota u Americi je u najvecem zamajcu. Veoma gusti saobracaj udaljenost do zeljenih destinacija, trka za zaradom i ostale okolnosti izazivaju kod ljudi veliki stres. Ali sve ide nekakvim tokom.Za nove generacije,asimilacija u americko drustvo je u punom jeku. Podrska tome je masovna kupovina kuca, kolonizacija, otvaraju se biznisi na raznim poljima za fakticki buducu koegzistenciju u novu Domovinu Ameriku. Iz nove generacije je veoma respektivni broj visoko skolovanih. Stariji biznis sticu u kupovini starijih gradzevina kako ih zovu BILDING, na kredite, te ih renoviraju i odgovorni su za funkcionalnost i cistocu, odnosno necistocu koju zovu GABIDZ. Drugi broj ljudi otvaraju trgovine, kafane i restorane. Sve to na raznom nivou od obicnih do raskosnih. Jedan izmedzu medzu ostalih,kojemu i samo ime kaze visoko luksuzni je Renesansa. Nazivi restorana ukazuju na nesto blisko srodno i svojstveno.Kada se nalazis u njima,stvara ti se osjecaj kao da si na Alipasinim Izvorima ili na Plavskom jezeru.

Posjetili smo nekolikor restorana koje posjeduju nasi sugradzani. U restoranu BUDOVICE'' Sabita Feratovica,docekao nas je Hamdo Feratovic,koji nam je pricao o svojoj nostalgiji i o svojem plemenu. Kaze da sada ima oko 80 familija iz Budovica koji su useljeni u Njujorku. U restoranu smo poduze boravili i osjecali se kao svoj na svome ognjistu,uz familjijarnu besedu, pecenje,kajmak kao usred Budovica.
U restoran BUMERANG,kod gazde Ismeta Sabovica u prepunoj sali uzivali smo uz zvuke muzike i svega sto dodze uz to. Bumerang se obicno odbija, a mi se nijesmo mogli odbiti citavu vece. Bohem veceri je bio Gospodin Redzo Balic.
Sledeceg dana sam sreo moje komsije iz Gusinja,Hamda Ljanu i Belog Koljenovic sa kojima sam odrastao i koje volim kao svoju familiju. Sa Ljanom sam bio u toku dana u Manhatan na 76 Aveni u jednoj zgradi na sedmom spratu da se kupam u bazen,sto je za mene pored ostaloga i hobi.
Navecer smo svi bili u restoranu kod Backa Koljenovica. Tu nam je gazda priredio festu.U izobilju smo imali przene pastrmke, kao da su donesene iz Vruje. Sjecam se Backa kad smo rasli u Gusinje da je volio da lovi. Uz muziku pice i bogatu trpezu, igrali smo ALATURKO, izvaredni smisao da zabavlja drustvo uz posebno raspolozenje stvarao nam je nas prijatelj Rasim Muminovic, nije se posustajalo.
Kada smo sledeceg dana pred vece isli Radoncica mahalom kroz Astorju,procitali smo veliku reklamu,na kojoj je pisalo; CUISINE-PIZZA HAUS. Ja sam predlozio da idemo unutra. Jedan iz drustva se neckao i kaze da on ne jede pice. Ja sam ga ubijedio da su to Gusinjske pice, koje su najbolje na ovom dunjalaku. Ovo sto je on napisao HAUS to vazi za amerikance a mi to citamo drukse nasim jezikom. Na kraju smo rijesili da ga posjetimo i ostali citavu noc uz muziku,dajru i sa tim picama mucili se citavu noc. Kad je dosao novi dan,onda je na redu dosao Mrki i njegov restoran. Mustafa Mrkuljic,gusinjanin jedan od momaka iz generacije Nuradina Dinceta Imamovica,sarajevskih boksera osamdesetih godina. Ta generacija boksera upisana je zlatnim slovima u Sarajevsku boksersku skolu. Tu skoro je Nuradin izdao knjigu pod nazivom Bodyguard. O legendi Mrkoga,malo je roman napisat,nego o tom potom. Tu vece nas je licno ugostio, ali kasnije nas morao napustit. Propustio sam priliku da mu ja pokazem moju medalju iz JIU-JICA, koju sam osvojio a bio mi je trener iz Nju Jerzija, rodzak Mrkoga; - Mujo Mrkuljic, sin Hadzi Smaja. U ovom restoranu smo proveli izuzetno finu noc medzu mojim gusinjanima i plavljanima.
Sledecu posjetu smo odredili kod respektovanog biznismena rodom iz Plava Hama Medunjanina, u njegom prehrambenom restoranu. Tu su dosli moji stari prijatelji; Inz.Dzevat Sestovic i Dr.Suco Sehovic. Uz veoma ukusnu hranu i besjedu, ostali smo duze vremena.Osjecali smo ambijent kao da smo na Bas carsiju u Sarajevo. Specijaliteti Hamovi osvajaju ubedljivo nasu raju, kako to kazu u Bosni,pa i mnoge amerikance. Njegova vizija za market je za svaku pohvalu a ide expanzivnom dinamikom. U nasem rezimeu islo se od kvaliteta hrane,usluge,ambijenta u svim ovim restoranima, sto su svi dobili dobre ocjene, a muzika za stimung je dolazila kao lijek za dusu. Veoma smo diskutovali predlog Dr.Suca Sehovica, kao potrebni`,pretenciozni i univerzalni gest, te javno posaljemo apel !!!! Da Gusinjani i Plavljani osnuju jedan zajednicki centar, koji bih se bavio svim pitanjima nasih ljudi,za njihovu dobrobit.
Sjutra dan smo nasu emisiju zavrsili kod Dzerija Koljenovica,u prelijepom nocnom baru u stilu Havajskom.Uz veliko gostoprimstvo gazde,zvuke orkestra Mirsada Koljenovica, izvanrednog glasa i njegovih pjesama,plesa i usluge bozanstvenih djevojaka noci nije bilo kraja. U toku svih ovih posjeta nas je utisak izvanredan i veliko je zadovoljstvo biti u drustvu nasih ljudi.
Ono sto bih se moglo potvrditi jeste cinjenica: Da se u Njujorku zivi po obicaju Plavsko-Gusinjske tradicije i umijeca. Na kraju jos jedan apel, Plav i Gusinje sto brze u Evropu, najkracim putem preko Vrmose, Podgorice pa u bijeli svijet,jer samo to je vizija njihove buducnosti. Hamo Mulic okt.2005 -----------------------------------

Urednici Saradnici


Contact us | P-G Studenti | Knjiga Gostiju | Chatroom | Vijesti P-G | Glavna Stranica
Copyright © 2002-2006 www.Gusinje-Plav.com