www.Gusinje-Plav.com

In memoriam: Na vijest o smrti Huseina Bašića
Plavske gluhoće
Prije skoro četrdesetak godina, kada smo u Sarajevu formirali udruženje Plavljana i Gusinjana, bili smo zaokupljeni idejom da što više afirmišemo naše književnike Huseina-Husa Bašića, Zuvdiju Hodžića i dr Bajrama Redžepagića. Želja je bila da njihova djela dobiju reputaciju koju zaslužuju, tj da se o njima više zna kako u Crnoj Gori, tako i van njenih granica. U medjuvremenu desila se agresija na BiH, mi smo raseljeni čime je prekinut kontinuitet našeg rada u Udruženju. Želje su ostale samo želje. A vrijeme čini svoje: više medju nama nema Huseina-Husa Bašića, najplodnijeg i najčuvenijeg romanopisca, pjesnika i sakupljača narodnog stvaralaštva sa tih prostora. Misao Husova pretočena u pero ostaće dugo da žubori kao ona zelena rijeka što ističe iz Plavskog jezera. Da se, na časak, podsjetimo bar djelimično, na neke fragmente, na zapiše ovog mudrog stvaraoca:

-Sve je u naš kao u glavi ovog smušenog čobanina: izgubili smo svoje, a tudje nijesmo i neznamo naučiti. Danas okrećemo svoj jezik za turskim, sjutra ćemo ga za albanskim, preksjutra ne znam za kojim. Doći će vrijeme kad više nećemo znati ni ko smo, ni šta smo, izgubićemo se nasred puta, zastali u čudu koje će nas snaći, ištećeni za one kod kojih smo bili, nepriznati od onih kojima idemo. Vidi li ko ovo kao što ga ja vidim i osjećam na svojoj grbači, ili treba svakome poslati po jednog Durmiša da mu nad glavom izući salavat. Mnogi se ni tada neće opametiti, znam.
Huso je duboko ponirao u ljudske patnje: Veli,tako:
-Zatvorio se još jedan krug mog života ispunjen tudjim patnjama i mukama, više no mojim željama da se otmem i najzad počnem živjeti svoj život.Ali kada? Kako?
A,volio je svoj zavičaj:
-Kako je u mom Plavu sada ljeto, s hiljadu imena i mijena, u kom nećeš naći ni jedan dan bez čistog daha planine, nijednu noć bez rose, koja okupa i spere rdju života...-
Zdravim glavu njegovoj sestri i zetu ovdje u Švedskoj.
-Zdravo bio, hvala ti mnogo na utješnim riječima!- odgovara skrušenim riječima njegova sestra.
-Izgubila sam dobrog brata!- nastavlja ona. A onda sa uzdahom primjećuje:
-Pa kakvi su to naši ljudi, igraju fudbalsku utakmicu na Racini. Nijema kolona sa tabutom moga brata prolazi nedaleko od terena a zatim stiže na Meterisko groblje, koje je skoro tik uz fudbalsko igralište, a niko da zastane za trenutak, da oda poštu njihovom bivšem gradonaćelniku, profesoru gimnazije, književniku i akademiku?-
-Čudno, sramotno, da gore ne može biti! -odgovaram dosta revoltno.
-Da je kako nije Opština bi trebala obilježiti taj dan komemorativnom sjednicom, takav bi bio red. Valjda će se neko sjetiti i predložiti da se uvede godišnja književna nagrada za mlade stvaraoce iz bivše zajednićke države. Ta "Zlatna plaketa Huseina Bašića" dodjelivala bi se za roman ili zbirku pjesama i to prilikom održavanja "Književnih susreta" u Plavu. A žiri bi trebalo da vodi njegov prijatelj i drug Zuvdija Hodžić. Valjda ce se tim činom razdrmati plavska gluhoća i zaboravnost za sve one zavičajce koji su posvetili svoj život pišući o Plavu i Gusinju i vezano za ove gradiće bez obzira da li se radnja dešavala u Sandžku, Bosni, Crnoj Gori, Turskoj,Ausrougarskoj...
A,ima takvih zavičajaca koji zaslužuju svako poštovanje.

Bećir-Bećo /Dž./ Šahmanović, Švedska

Urednici

Saradnici