Gusinje i Plav

Široko nam polje
Autor teksta:Nezir Radončić
Ka etevesad se sjećam,kad smo iz Plava i Gusinja krecalji u bijelji svijet,neko zbog skola,vojske,naseljavanja ili nekog drugog rada i cara,pa kad bi ponovo vrnuo medju svoj narod, poslije prvog zagrljaja i pitanja bilo je odmah " allahati imalj jos ko od nasijee,tu sa tobom rekni mi".....

Iz tog Plava i Gusinja je narod morao krećati po prirodnom slovu nataliteta i trbuhom za izlazom,perspektivom, istim tim trbuhom za koru hljeba,slovo skole, i nekom drugom mogućnosću rada i zarade.
Dolazilo se svud i na sve kontinetne, radjale se nove i nove generacije,kojima u ukupmom generalnom smislu moramo pozavidjeti u dovijatnosti i borbi koju oni vode u mnostvu civilizacija,posebno ovodje u Americi,i tako brojnim sestemima,zakonima, koji u vecini svojih sadrazaja zastupaju interes Biznisa,a manje njihovo duhovno i kulturno prosvjecivanje.
To je nadoknadjeno tom slobodom da se sam i u nacinalnim grupama ogranizujes i ulazes u svoju kulturu i duhovnost. Na sreću i tu se narod Plava i Gusinja bar donekle organizovao osnivanjem dzamije ALI-PASE na Astoriji. Sem ostalih vjerskih obreda i poducavanja,mi odatle i ispracamo mejtove ka raznim gazilarima u zavisnosti od poslednje poruke rahmetlije, do zelje njegove rodbine o dzenazi i kopanju njihovog rahmetlije.

Pa posto svi mi znamo da dusa i tijelo ne idu zajedno na ahiret,mejt ide u zemlju a dusa Allahu na ispovjest,hoć u reći raspolaganje. To tijelo većine mejtova sto sam do sada zapazio,je bilo začinjano i raslo bas u toj nasoj ljugi,dohranjvano svim onim sto je nasa zemlja Plavogusinjska i Bosnjacka odgajivala i hranila, i nazalost danas ne rijetko propustila drugoj zemlji i vaktovima, da pokrivaju ta tijela izrasla na drugoj zemlji i u druge vaktove.

Mozda mozemo to nazvati i neznanjem i spletom drugih faktora,kao recimo i ekonomskim, ali jaćina borbe od asimilacije je bas i u tome koliko i sta mozemo ostaviti iza nas, budućim narastajima,o porijeklu i pripadnosti njihovome i naseme. Ispraćaj nasih mejtova ka gazilarima Plava i Gusinja je posebiji osjećaj kod svih učesnika u ispraćaju, jer su nasa groblja i prostrana i poznata svima nama..
Za kraj rekao bih i ovo " mjesto dje počivaju kosti nasih predaka i najmilijih je tvoja neotudjiva zemlja i domovina"...
New York, oktobar,9. 2004

Restoran "Renesansse" i Refko Radoncic.
Autor teksta:Nezir Radoncic

Ovog puta sam kastanah ušao u ovaj restoran,jer se nalazi blizu moje medicinske ustanove, dje pokatkad vršim kontrolu stanja mog zdravlja.
No, to meni i mom sinu nije prvi puta da budemo u toj nasoj plavogusinjskoj kuci: humanitarni skupovi,dvorenje nasih mlada,i poslovne vecere i sastanci bili su i ranije povod naseg dolaska, u tom bilingu-zgradi, u cijem se prizemlju rasprostrla ova lijepa i za sve oblike pocinka i uzivanja, jedna kao dupla sala, na dva nivoa a ipak u svoj cjelini jedistvena. Tu su sva najnovija dostignuca kako arhitekture tako i akustike, elektronoke, razmeštaja i funkcionalnosti što odudara od ostalih svojom nezavisnošcu.

Sjedosmo u bordo sofu nadomak veselog šanka, i porucismo "alpe rouz" nektarisko pice iz Swicarske, koje smo uvjek koristilji tamo u Evropi.
Na celu foajea tog u RENESANSSI smjesten je piano-klavir, i sjetih se jedne nekad moje arije, te pokušah da je otsviram na iznanadjenje prisutnih i crvenilo mog sina.
Akordi su se nizali: " DRUZE TITO, LAZNO SU SE KLJELI" to je nekako i prošlo, ostatak je bio stvarno buntovan i svima nejasan, nešto iz kom.otelo-travijata, u C-Duru, F-molu, V.A.Mocarta. Snazno sam upirao dirke klavira, uz aplauz menadzerice, kojoj je ta atmofera pogodovala,za novo raspolozenje i ambijent.
Sin mi AGARD obeca da ce me na sledecem skupu njegovih poslovnih ljudi, angazovati ali samo arije o TITU, da bi makar malo zadovoljio moje prohibicije.
Elem stgao je i gazda, i razgovori o tako velikom biznisu su sami navirali kao teme. Refko Radoncicu, moze li mi posvjedociti da su : hrabrost, rad, umjece, odricanje, opismenjavanje, profesionalni i domacinski odnosi prema svemu tome najveci i kljucni faktori stvaranja tog kapitala.

Da, rece Refko,ali uz stalnu brigu,nove kvalitete, i akcije, ada pri tome u cijeloj stvari sacuvaš dobro zdravlje, zdravu i dobru porodicu.
Bez ovih osnovnih subjekata covjek moze izgubiti ono bitnije od bitnijeg, što je porodica, zdravlje i covjecnost, zaradi nekih duvarova, stanova, i recimo drugih objekata. U tako prijatnu i bratsku atmosferu a uz moj nagomilani "alpe rouz" vam moram ispricati i ostala djela ovog Plavo-Gusinjskog biznismena. Pored toga sto ovaj objekat sluzi svrsi naših ljudi, on je nedavno dobio i zvanicnu nagradu gradonacalnika N.YORKA gos.BLUMERGA.
Tu u tom objektu RENESANSE, se uprilicavaju posjete mnogih zvanicnih delegacija zemalja, kao recimo poslednja delegacija drzave BOSNE I HERCEGOVINE, što posebnim sadrzajem iskazuje pripadnost i prepoznatljivost Bošnjacnjackog naroda.
No, i pored svega toga nikako ne mogu da zanemarim cinjenicu, da su u kompaniji REFKA RADONCICA,mnogi nasi ljudi nalazili svoje poslove i plate, i dan danas, cak su mnogi naši u Plavu i Gusinju bas odatle dobijali pomoc od nasih ljudi, mnogi ljudi poslije ratova na Balkanu su tu zaradili prve zalogaje i novce bez obzira dali su imali dokumenta za rad.
Tu su mnogi naucili prve korake ka svojim profesijama i zanatima koje im zivot znače na ovim konkurentnim prostorima.

Meni licno je trecepojasni Refko Hdžihasović-Radoncić drag i mio jos zbog necega. U centru Gusinja, raste i ozivljava kula HADZIHASOVICA,kula koja se pravi bas na mjestu odaklje su naši pradjedovi širili svoje posjede,bili domacini, i gajilji pomagali svoj narod, širilji islamsku pripadnost i hadziluk.
Neka ovakva djela i rad budu za primjer, našim dorastajućim generacijama.
New York, 5. oktobar, 2004.god

Urednici

Saradnici