Gusinje i Plav

GUSINJE I NJEGOVE PRIRODNE LJEPOTE

Malo je koji kraj priroda ukrasila kao okolinu Gusinja. Tajanstveni predjeli, sniježni planinski vrhovi, bistra planinska jezera, rijeke, šume, kanjoni, vodopadi, ponori - sve prirodni dragulji na jednom mjestu.

Gusinje je jedna od najljepših oaza Evrope za odmaranje duše, a ljudi iz velikih gradova Balkana i Evrope plaćaće u zlatu da budu u Gusinju.

Gusinje je gradić smješten u podnožju Prokletija. Spominje se još u XIV vijeku kao karavanska stanica od Dubrovnika-Kotora-Skadra za Peć i Carigrad. "Ovdje su se ukrštali putevi, civilizacije, vjere i narodi,prožimali uticaji,izgrađivana osebna životna filozofija.Imao sam sreću da se rodim u Gusinju, mjestu koje je za mene jedno, čiju sudbinu je istorija učinila zanimljivom i značajnom,smještajući ih na vječitoj granici, obogaćujući ih događajima koji neobičnošću i dramatičnošću prevazilaze i najbujniju maštu"- rekao je naš poznati pjesnik Zuvdija Hodžić.

Gusinje je u mnogo čemu poznato, kako po istoriji, kulturi tako i prirodi. Gusinje i njegova okolina poznati su po veoma lijepim i atraktivnim narodnim pjesmama i igrama (Mejra šeta mermerli sokakom, Knjigu pišu gusinjske đevojke, Ali-pašin izvor, Ej da mi je noćas da sam soko sivi da nadletim mjesto gde mi majka živi, gusinjskim hopaljkama, igrama s puškom i dr.). Ženska narodna nošnja Gusinja ubraja se u najslikovitije. Što se tiče ekonomskog životnog standarda Crna Gora mnogo zaostaje za drugim zemljama tako da iz Gusinja omladina najvećim dijelom emigrira tražeći zapošljenje u drugim zemljama, a koje ovdje nijesu mogli dobiti. Najviše iseljenika iz Gusinja je u Sjedinjenim Američkim Državama, zemljama Zapadne Evrope čak i na Novom Zelandu ima Gusinjana, u novije vrijeme naseljavaju Kanadu a prvi Gusinjanin upisan je i u Japanu.

Zadivljeni našim krajom brojni naši i strani putopisci, naučnici, geografi, pisci i umjetnici - ostavili su o njemu nadahnute zapise uvjereni da je tu priroda nadmašila sebe darujući mu svu raskoš i bogatstvo - planine s vrhovima vječito obijeljenim snijegom.

Neposredno uz gradić nalaze se moćni i izuzetno atraktivni Ali-pašini izvori, sa autentičnom turističkom ponudom.

Po nadmorskoj visini i broju planinskih vrhova Prokletije nadmašuju sve planinske masive Srbije i Crne Gore, što je značajan elemenat njihove turističke privlačnosti. Oduševljen susretom s Prokletijama, francuski botaničar - istraživač Arme Bue još 1836. godine nazvao je planinske vrhove Prokletija - "Maja karanfil" i "Maja rosa", koji se uzdižu iznad poznatog izletišta Grebaje - "Alpi na jugu Evrope". A poznati geograf Jovan Cvijić rekao je: "da svijet ne zna za najlepše predjele na Balkanu".

Danas je sve to drugačije. Ova mjesta privlače ljubitelje prirode. Grebaji predstavljaju najpogodnije polazne tačke za osvajanje Prokletija sa crnogorske strane. Iz ovog mjesta mogu se skoro svi vrhovi Prokletija osvojiti jednodnevnim turama. Vrhovi Prokletija predstavljaju izvanredne prirodne vidikovce, jer su visoki, goli i medjusobno razmaknuti. Sa njih se pružaju veličanstveni vidici koji čovjeka ostavljaju "bez daha". Kako kaže legenda ime su dobile vjerovatno po tome, jer kad čovjek jednom kroči na njima prokleto se zaljubi da se ponovo vrača u njena osvajanja - pa otuda i sam naziv Proketije.

Fasciniran vrhovima Prokletija, jedan od mnogobrojnih planinara zapisao je: "Koliko muka, napora i istrajnosti zahtijeva put na sniježne vrhove. No koliko je veća muka da se čovjek popne na njih, toliko veće uživanje osječa on kada dosegne željeni cilj. Ah, kako divni pogledi padaju sa vrhova. Koliko uživa čovjek, kad slobodan i sa vrha gleda sva ta prostranstva pod sobom, ostala brda i doline, rijeke i sela. Svi napori uspona pa bili oni i ogromni, iščezavaju pred veličinom zadovoljstva i uživanja".

Na Karanfil do sada se popeo mali broj alpinista. Prvi put je osvojen 1957.godine. Međutim, do danas on nije dovoljno upoznat, što mu za razliku od alpskih vrhova daje draž nepoznatog. To je prvi alpski teren sa oštrim goletima i grebenovima. Poznato je da je največi planinski vrh u Crnoj Gori na Durmitoru. Medjutim, ustanovljeno je prije desetak godina da je najvisočija planina u Crnoj Gori - Maja Karanfil, odnosno vrh "Kolac". Njegove vertikalne stijene se spuštaju u dubinu i po 700 metara. Tu su sniježni vrhunci koji liče na ogromne kamene tornjeve i mogu se vidjeti preko čitavog ljeta. Tu je i takozvani prozor (Šuplja vrata). Pogled koji se stvara, oku je nezaboravan. Otkuda ime Maja karanfil? Po cvijetu karanfilu koji raste u izobilju na ovoj planini. Maja rosa znači ruža. Po vjerovanju Grka ovdje se krije ulaz u podzemni svijet. Tu je i takozvana dolina stubova. Legenda kaže da je ovdje živjela lijepa đevojka Maja i da je pokušao jedan lovac da je obljubi. Kada je skočila niz liticu javilo se vječno cvijeće i mještani nazvaše planinu njenim imenom. Ovdje su otkriveni crteži iz praistorije (scene iz lova), kao i »strip u kamenu«.

Posebna vrijednost Prokletija sastoji se u tome što su do danas sačuvane kao jedna od rijetkih oaza divlje i neokrnjene prirode.
Proglašenjem Prokletija za nacionalni park obezbijedila bi se prije svega, zaštita i egzistencija svih pejzažnih elemenata, specifičnosti i rijetkosti, koje predstavljaju najveće dragocjenosti prirode ovog kraja, zemlje i Evrope. Na taj način bi se omogućilo racionalno i trajno korišćenje prirodne sredine.
Gusinje s okolinom u turističkoj ponudi može da zadovolji sve kategorije turista, kako one koje interesuje samo rekreacija uslovljena povoljnom klimom, tako i one koji imaju više sportsko-rekreativne ambicije.
Ovdje je mir. Čuje se samo šum vode. Ljeti je u Gusinju korzo duž čitave čaršije. Ni po svijetu ga nema takvog. Skupe se Gusinjani iz daleka, nema se gdje automobil parkirati. Nema grada na kugli zemaljskoj gdje nije naseljen bar jedan Gusinjanin. I sa pravom kažu: "Kad Gusinjanin zaspi okrene glavu prema zavičaju". Polako nestaju stare kuće, sagrađene su nove, moderne zgrade. Još ponegdje se nađu uski sokaci. Gusinjani u svoj rodni kraj podižu kuće, otvaraju prodavnice, kafane, preduzeća. Ulažu novac u svoje rodno mjesto težeći da naprave od njega da što bolje izgleda. Ovdje je priroda dala čovjeku sve; vodu, zemlju, planine, šume, ljepotu predjela. Odlazeći iz ovog predjela pored Plavskog jezera, podno sledjene tišine Visitora, pa dalje u svijet, baš kako kaže pjesnik Dušan Kostić, ovaj kraj ga je opčinio da napiše čuvenu pjesmu "Slećena tišina Visitora” - da zapiše ovu tugovanku o ovim krajevima.

I na kraju svega ostaje pjesma ona žalosna, mladalačka: "Tankol’ poju Gusinjke djevojke, tankol’ poju daleko se čuju".

Autor teksta : Beli Brdakić

Urednici

Saradnici