|
|
|
|
21.05.2003.
MEDIJI >>>
|
RFE/RL Prag - Most: Kojim imenom treba da se zovu pripadnici muslimanske nacije u Crnoj Gori (1)
Muslimani i Bošnjaci - dva naroda ili samo dva imena istog naroda?
Sagovornici: Avdul Kurp-ejović, predsjednik Matice muslimanske Crne Gore i Šerbo Rastoder, predsjedavajući Foruma Muslimana-Bošnjaka Crne Gore.
- Gospodine Rastoder, u organizaciji vašeg Foruma nadavno je održan okrugli sto na kome je usvojena deklaracija u kojoj se traži da se za crnogorske Muslimane prihvati naziv Bošnjaci. Na čemu zasnivate vaš zahtjev?
Rastoder: Naše temeljno polazište je činjenica da je slovenski živalj islamskog porijekla na tlu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije predstavljao jedan narod. Taj narod je od 1968. godine odlukom Centralnog komiteta Komunističke partije Bosne i Hercegovine dobio pravo, koje je prvi put iskazano u popisu iz 1971. godine, da se etnički samoimenuje kao Muslimani. Međutim, raspad jugoslovenske države učinio je sadašnju stvarnost nešto drugačijom i nametnuo je suštinsku dilemu - da li smo mi u Crnoj Gori još uvijek dio istog naroda kojem smo pripadali 1991. godine, a koji je i u Bosni, i u Sloveniji, i u Srbiji, i na Kosovu, i Makedoniji usvojio ime Bošnjaci. Smatrali smo da je naše nacionalno ime određeno samom činjenicom što i mi pripadamo tom narodu i Deklaracijom smo samo potvrdili činjenicu da pripadamo jednom te istom jedinstvenom nacionalnom korpusu kojem smo pripadali do 1991. godine.
Naravno, takvo naše određenje nije nikakav dekret, niti nametanje, niti bilo kakvo uslovljavanje, već jedno od temeljnih ljudskih prava.
- Gospodine Kurpejoviću, zašto ste vi protiv imena Bošnjak?
Kurpejović: Mi se protivimo tom imenu zbog toga što je i istorijski, i naučno, i etnološki, i pravno nepobitno da je muslimanski narod u Crnoj Gori autohton narod čiji se nacionalni identitet temelji na porijeklu, religiji, jeziku i osobenom evolutivnom narodnosnom procesu. Otkada postoje u Crnoj Gori Muslimani su poseban i osoben narod. Oni nijesu isti narod ni sa jednim drugim narodom, niti sa Crnogorcima, niti sa Srbima, niti sa bosanskim Muslimanima. Oni mogu biti slični sa tim južnoslovenskim narodima, ali ne i isti. Ja mislim da nema utemeljenja stav da raspadom bivše SFRJ Muslimani prestaju da postoje kao narod. Oni su, kao i drugi narodi, i Srbi i Hrvati i Crnogorci, samo izdijeljeni u više država. Može se, međutim, govoriti da Muslimani više nijesu jedinstveno nacionalno biće od trenutka kada su Muslimani u Bosni preimenovani u Bošnjake i time postali poseban narod, što je zaista presedan. Sada ta dva naroda, Muslimani izvan Bosne i Bošnjaci u Bosni, imaju zajedničku samo religiju. Nema nikakve potrebe da svi Muslimani prihvate bošnjanstvo, to su dva naroda. I Srbi i Crnogorci imaju isto etničko porijeklo, jezik i religiju, čak i državu, ali su pripadnici dvije nacije.
Rastoder: Što se tiče autohtonosti i Albanci su autohton narod u Crnoj Gori, a imaju isto nacionalno ime kao njihovi sunarodnici na Kosovu i u Albaniji. I stanovnici Crne Gore koji se iskazuju kao Srbi ili Hrvati takođe imaju autohtono porijeklo. Crnogorski Hrvati nikada nisu živjeli u Hrvatskoj, pa se zovu Hrvatima, isti je slučaj i sa crnogorskim Albancima i Srbima. Problem je u tome što po gospodinu Kurpejoviću kriterijumi koje važe za druge manjinske narode u Crnoj Gori - Srbe, Hrvate i Albance - apsolutno ne važe za Muslimane, odnosno Bošnjake. Dalje, gospodin Kurpejović je iznio jednu vrlo zanimljivu tezu koja je za mene nova. On tvrdi da su Muslimani u Crnoj Gori drukčiji narod u odnosu na Muslimane ili Bošnjake u Bosni, Srbiji, na Kosovu i u Makedoniji. Ta teza se apsolutno ne može dokazati i u nesaglasnosti je sa svim naučnim radovima o crnogorskim Muslimanima.
Naše osporavanje etničke odrednice Musliman polazi prije svega od činjenice da je musliman konfesionalno ime za sve pripadnike islamske vjere. Kao što se po nacionalnosti ne može biti pravoslavac niti katolik, isto tako musliman ne može da bude etničko ime za bilo koji dio nacionalnog korpusa koji je nekada bio jedinstven. To, naravno, ne znači da mi bilo kome osporavamo pravo da se nacionalno iskazuje kao Musliman, samo ukazujemo na činjenicu da su se na prostoru bivše SFRJ desile krupne promjene, da je promijenjeno etničko ime pripadnika jednog nacionalnog korpusa koji je bio izložen osporavanju nacionalnog i svakog drugog identiteta upravo zbog konfesionalnog imena musliman. To je nas u Crnoj Gori stavilo pred dosta tešku dilemu. Postavilo se pitanje da li ćemo mi u Crnoj Gori ostati etno-park na prostoru bivše SFRJ ili ćemo prihvatanjem sopstvenog nacionalnog imena iskazati da smo dio onog istog naroda kojem smo pripadali do 1991. godine. Gospodin Kurpejović je ustvrdio da smo mi do 1991. godine bili jedan narod, a nakon toga smo samo zbog promjene imena postali dva naroda. Ja moram podsjetiti gospodina Kurpejovića da su se pripadnici ovog naroda tokom istorije etnički imenovali i kao Turci, i kao poturice, i kao muhamedanci, i kao Srbi, poslije 1945. godine i kao Crnogorci, a od 1971. godine i kao Muslimani. Međutim, i kada smo bili Turci, bili smo to i u Podgorici, i u Sarajevu, i u Novom Pazaru, i u Mitrovici, i kada smo bili muhamedanci ili Srbi islamske vjere, bili smo to i u Podgorici, i u Sarajevu, i u Novom Pazaru, i u Mitrovici. Dakle, nikada u istoriji ovaj narod nije različito imenovan u različitim djelovima bivše Jugoslavije.
Kurpejović: Muslimani kao nacionalnost nisu niti od 1968, niti od 1971. godine. To pokazuju istorijske činjenice. U Bosni imamo Muslimane kao nacionalnost od 1900. godine, a poslije 1918. izvršeno je preimenovanje muslimanske vjerske manjine u etno-nacionalni identitet. Muslimane imamo u svim popisima počev od 1910. godine, preko 1921. i 1931, pa sve do 1991. godine. Dakle, punih 100 godina. U popisu iz 1961. godine Musliman je etnička pripadnost. Međutim, i ranije, kada u popisnom listiću nije bilo kategorije Musliman, imamo Muslimane kao nacionalnost. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije postojalo je nekoliko političkih muslimanskih partija iz Bosne. Sva ta poređenja, gospodine Rastoder, sa Albancima i pripadnicima drugih naroda su neargumentovana. Albanci su se kroz istoriju zvali Arbanasi, Arnauti, Malisori, Dukađinci, Šiptari i sad Albanci. Nigdje u naučnoj literaturi ne piše da bi se pripadnici jedne religije koji su manjina u jednoj državi trebalo da se priklanjaju onoj državi gdje živi veći broj pripadnika te religije. Po toj logici bi sada svi Crnogorci iz Crne Gore trebalo da budu Srbi, jer oni su manji, a imaju zajedničku religiju i etničko porijeklo. Mislim da je ovdje na sceni, a to se želi sakriti, velikobošnjački, asi-milatorski program koji ima tri cilja: asimilaciju, stvar-anje bosanskog entiteta od Sandžaka i priznavanje Sarajeva kao duhovnog i kulturnog centra. Ideološka osnova tog programa je Izetbegovićeva Islamska deklaracija iz 1970. godine.
(Nastavak u sjutrašnjem broju)
Omer Karabeg |
Rastoder: Gospodin Kurpejović kaže da je 1900. godine u Bosni bio u upotrebi pojam musliman. On ne zna da je austrougarska uprava u Bosni dugo upotrebljavala riječ muhamedanac u vjerskom smislu i da je 1901. godine ta riječ zamijenjenja riječju musliman. On ne razlikuje konfesionalno i etničko, on ne razlikuje vjeru i naciju. Dalje, potpisnicima Deklaracije se pripisuje velikobošnjačka, anticrnogorska nakana. Riječ je o ljudima koji iza sebe imaju izuzetno respektabilan stvaralački opus, to su najuglednija imena crnogorske političke i kulturne scene. Onaj ko im pripisuje velikobošnjački, asimilatorski projekat, ko im imputira da navodno žele nekakvu državu Sandžak, da im je glava u Sarajevu, a tijelo u Crnoj Gori, prije svega vrijeđa biografije tih ljudi koji predstavljaju politički vrh muslimansko-bošnjačkog naroda, Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije. Političke diskvalifikacije koje se upućuju tim ljudima apsolutno nemaju nikakvog uporišta. Vezivanje Alije Izetbegovića za njih temeljno je nepoznavanje stvari. Upravo je koncept panislamističke države ili panislamističke nacije, koju zagovara i gospodin Kurpejović, nešto što je najsaglasnije sa konceptom Alije Izetbegovića. Ja ću pročitati šta gospodin Kurpejović piše u jednom odgovoru upućemom meni: ăProfesor istorije bi trebalo da zna da postoji muslimanska nacija kao jedna od svjetskih nacija svih muslimana koja je promovisana članom 4 Povelje organizacije Islamske konferencije koja okuplja više od 55 država". Naravno, ne pada mi na pamet da gospodina Kurpejovića zbog ovakve gluposti optužim da je pristalica Al - Kaide.
Želim samo da kažem da političkim imputiranjem i diskvalifikacijama nećmo doći do rješenja koje će biti dobro za sve nas.
Kurpejović: Nemam veze sa Al-Kaidom
Ja ne želim nikoga da etiketiram, to meni nije svojstveno iz porodičnog vaspitanja, ja samo hoću da sučelimo argumente i činjenice. Ja nemam veze sa Al -Kaidom i ograđujem se od takvih diskvalifikacija. Gospodin Rastoder je uputio toliko pohvala potpisnicima Deklaracije, ja bih samo predložio gospodinu profesoru, kao jednom od autora i organizatora svega onoga što se zbivalo oko te asimilatorske Deklaracije, da malo pogleda i uporedi spiskove onih koji su pozvani, onih koji su se odazvali i onih koji su potpisali tu Deklaraciju. Očito je da je među potpisnicima znatan broj onih čija djeca studiraju u Sarajevu. Na tom spisku ima i iseljenika, studenata, nečijih žena, sestara i tako dalje. Gospodine Rastoder, u intevjuu ăMonitoru", vi sebi dajete pravo da isključite mogućnost Muslimanima da se u narednom popisu stanovništva mogu nacionalno izjasniti kao Muslimani. Pa kažete: ăMislim da prava dilema više nije Bošnjak ili Musliman, već Bošnjak ili Srbin, Bošnjak ili Crnogorac. Dakle, Musliman više ne postoji". Citiram iz vašeg teksta. To je kršenje osnovnih ljudskih prava koja su zagarantovana međunarodnim normama. Mi nikome ne osporavamo pravo da se nacionalno iskaže, da mijenja naciju, da napusti jednu i izabere drugu. Ne znam, gospodine profesore, zašto vam toliko smeta činjenica o postojanju muslimanske nacije koju su proglasile islamske zemlje, pa ste je prozvali nekom svemirskom nacijom koju sam ja izmislio. To je činjenica, ako ne vjerujete, uzmite Povelju Islamske konferencije, pa ćete vidjeti. Ta nacija postoji, vi je ne možete izbrisati. Ja je nijesam izmislio, a ako postoji nacija koja okuplja sve muslimane svijeta ne znači da je to Al Kaida. Nemojte nikome tako nešto da imputirate. To su teške i uvredljive riječi i zaista besmislene. Kazali ste da ja ne razlikujem vjeru od nacije, vi ih ne razlikujete. Gospodine Rastoder, pođite od samog sebe, do juče ste bili Musliman, do juče ste se tako zvali, do juče vam to nije smetalo, a preko noći vam je zasmetalo i postali ste nekakav Bošnjak. Budite vi i vaše kolege, potpisnici Deklaracije, Bošnjaci, ali zašto vi o svom privatnom nacionalnom opredjeljenju obavještavate javnost, kad to niko od vas ne traži. Ako želite da se nacionalno samoidentifikujete, uradite to na narednom popisu stanovništva i nemojte da pišete nekakvu Deklaraciju, poput onih što su imali Memorandum 1993, pa Memorandum 1999, pa politički sporazum 2002. godine u Rožajama. Htjeli vi to da priznate ili ne, to su pokušaji kolektivizacije nacionalnih prava u političke i asimilatorske svrhe.
Rastoder: Nijeste se bunili kada je malo m postalo veliko
Rastoder: Insinuacije koje je gospodin Kurpejović iznio na račun potpisnika Deklaracije su poznate. Ovih dana je reis demantovao te njihove podmetačine i podvale. Drugo, čak i da im djeca studiraju u Sarajevu, ne vidim da je to neki razlog da neko sebe identifikuje onako kako se identifikovao. Nisam ja gospodina Avdula Kurpejovića optužio da je pristalica Al - Kaide. Ja sam daleko od mentalne svijesti njegovih pristalica i pobornika njegove teze. Ja sam rekao, gospodine Kurpejoviću, da bi to bilo isto kao kad bih ja vas optužio da ste pristalica Al - Kaide, jer vi tvrdite da je muslimanska nacija produkt ugovora 55 islamskih zemalja. I onda ćete da nas ubjeđujete da smo mi u stvari sunarodnici sa Irancima, Jordancima, Palestincima, Timurcima, Malezijcima, Avganistancima i pripadnicima drugih naroda koji žive u tih 55 zemalja. No, da se vratimo predmetu spora. Vama nije smetalo kada je 17. maja 1968. godine CK KP BiH donio odluku da se malo m pretvori u veliko M i da veličina slova bude etnička odrednica jednog naciona, tada nijeste tvrdili da se radi o posebnom narodu u Crnoj Gori, a bili ste, koliko znam, izvinite ako griješim, član nekih komunističkih foruma. Dakle, suština je u tome da je 1968. godine CK KP BiH donio odluku da se muslimani u konfesionalnom smislu identifikuju kao Muslimani u etničkom smislu. Da li smo tada imali ovakvu pobunu u Crnoj Gori protiv muslimanske asimilacije? Da li se tada u Crnoj Gori govorilo da mi nijesmo dio tog naroda koji se u Bosni zove Muslimanima i da smo nešto posebno, kao što vi to sada govorite, gospodine Kurpejoviću? Ja vas molim da postavite sebi ovakvo pitanje: ako bismo se na popisu u Crnoj Gori svi mi izjasnili kao Muslimani, dakle uz pretpostavku da mi jedini prihvatimo da nam je konfesionalno ime i dalje etničko ime, zar ne mislite da će svijet, koji ne razumije ove naše balkanske dileme, ipak reći da u Crnoj Gori žive Bošnjaci koji se tamo zovu Muslimani.
Copyright © 1999
Vijesti. All rights reserved.
Design by jugodata
|
| |
