Gusinje i Plav

NN: SASVIM LICNO - ZNACI PREPOZANAVANJA

N: Moje ime

PN: O Bosnjacima, Crnogorcima i trepavicama

TXT: Uvijek je najteze troje: izbarati ugao gledanja, prepoznati znakove vremena i rjesavati nepostojece probleme. To vazi i u tekucoj diskusiji oko nacionalnog imena i ostalih duhovnih resursa Bosnjaka / Muslimana u Crnoj Gori.

Ovo je sasvim licni ugao gledanja na stvari. Redom. Jedan od sest konstututivnih naroda bivse Jugoslavije bili su Muslimani. Prema posljednjem popisu stanovnistva SFRJ, 14, 7 odsto gradjana Crne Gore izjasnjavali su se kao pripadnici tog naroda. U medjuvremenu zemlja koja, da je do njih bilo, nikada ne bi nestala, u krvi je satrta. Na svebosnjackom saboru 1993. u Sarajevu donijeta je odluka o vracanju narodnog imena Bosnjak. Obavljen je popis u Srbiji i u ostalim jugoslovenskim drzavama. Ogromna vecina pripadnika tog naroda ( mahom rodom iz Bosne, Srbije i Crne Gore) prihvatila je nacionalno ime - Bosnjak.

Bile su i Srebrenica, i Bukovica, i Strpci, i Sjeverin i olovne pljevaljske noci. U sjenci tih fakata onih 14,7 odsto gradjana Crne Gore stiglo je pitanje - sta sad? Kazem "14,7" a znam da to nije tazno. Niko nije popisivao koliko ih je minule decenije rasuto svijetom, a nema znacajnije kote na kugli dokle doprli nijesu.

Kao gradjanin Crne Gore, kao pripadnik tog naroda, kao ljudski stvor koji je u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka pogubio sve svoje bitke, trazio sam i trazicu odgovor - gdje, nakon svega, pronaci utjehu i nadu, u cemu oslonac normalnosti? Pisao sam i pisacu: ne - mrznja, ubila bi nas. Ne - podrazavanje stereotipa o sebi, kao o dobrocudnoj inferiornoj gomili, koja se kao tuzni suncokreti svija prema centrima moci - to bi nas unizilo. Ne -zatvorenost u svoje male svjetove. Ovo je vrijeme komunikacija. Samo onaj ko moze dati moze i primiti; samo onaj ko je kadar to oboje nece ispasti stracnica kojima idu moderni evropski narodi. Ko ne bude mogao osudjen je na smrt -getom ili asimilacijom.

A ime? Ime je prirodni sastojak identiteta svakog covjeka i svakog naroda. Pravo da ga svako slobodno bira, prvi je stepenik slobode. Ni jedan covjek, kako god se nacionalno izjasnio, pogrijesiti ne moze. Jedno mogu posvjedociti. Bosnjak nije novokompovani nacionalisticki izum. I nije prekjuce "uvezen u Crnu Goru". Od kad znam za sebe znam i za to ime, dio je mojih prvih obrisa. Znali su i drugi. U knjizi Nadezde Gace - dijalog Milovana Djilasa i Adila Zulfikarpasica - Djilas kaze: "Meni je, posto ste pomenuli naziv Bosnjak blizak taj naziv, jer je tradicionalan jos iz srednjeg veka: muslimani koje sam ja poznavao u Bijelom Polju, i druzio se sa njima uvek su govorili da su Bosnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Becir Zulevic, iz okoline Rozaja...On prost da ne moze biti prostiji, uvek je govorio da je Bosnjak."

Evo kako su putujuci ovim krajem, u tekstu "Od Rozaja do Tutina" stanje fakata zatekle 1868. engleske misionarke mis Irbi i mis Mekenzi: "Bosnjak nas domacin izadje pa rece da ce nas on i njegov prijatelj propratiti u Pec nasuprot svim Arnautima po planinama." Misionarke su zapazile i kako se domaci zivalj obradovao novom mudiru. "Hriscani su ocekivali da ce ga Bosnjaci ubiti kao sto Arnauti ubise kajmakama peckog."

Avdo Medjedovic tvorac "Zenidbe Smailagic Meha", 1935. izjavio je homerologu Viljamu Periju o sluzbovanju u turskoj vojsci: "Iz Sjenice smo otisli i iz Bijelog Polja - cetiri stotine momaka - svi Bosnjaci se vicemo. Bosnjaci u jedan tabor." Svejedno, mnogima je u Crnoj Gori ime Bosnjak, novo, ali novo je - po drugi put.

Nacionalna pripadnost, sem u fasizmu, se ne dokazuje vec izjavljuje. U kulturnom modelu nastanka nacija, nije neobicna pojava da se i veoma bliski ljudi razlicito nacionalno identifikuju. Oni koji se ikazuju kao Bosnjaci, duzni su da razumiju sve one koji se iskazuju drugacije. I obrnuto. Zbog drugacijeg nacionalnog izjasnjvanja mogu se podijeliti samo - nikakvi ljudi. Niko, medjutim, nema pravo da ime Bosnjak skrnavi i potkazuje kao neprijateljsko Crnoj Gori. To ime, spasilo je pripadnike ovog naroda da ih ne potope tmine istorije. Bilo im je oslonac da u ogromnoj turskoj carevini sacuvaju jezik, svijest o domu, da se - da prostis - ne poturce.

Oni nijesu samo trajali kroz vjekove. Stvorili su kulturnu bastinu koje se ni jedan evropski narod ne bi odrekao. Ta kulturna bastina besramno je zapustena, i kao ona Niceova velika zvijezda, predugo nije imala kome da sija. Avdo i njegova "Zenidba" davno su stigli do Harvarda, evo su se vratili u knjizare i biblioteke Sarajeva. U njegovom Bijelom Polju - nema ih. Crna Gora jos kulturoloski nije opremljena da u sebe skrasi taj vlastiti tradicijski krak i tu kulturnu bastinu primi kao svoju. Zadatak je crnogorskih intelektualaca, bez obzira na nacionalnu pripadnost, da skupe i ovo rasuto biserje, i da ono /bez popusta,/ kriticki prevrednovano, postane crnogorska drustvena cinjenica.

Da bi covjek mogao zasluziti tragove ljudskog duha, naslijediti otpor nistavilu pustog trajanja, on mora biti kadar da proizvodi svijet tolerancije. U drustvima koja to nijesu sposobna zakonito se desava da ljudi govore istim jezikom a ne razumiju /se/ /znacenje pojmova i gestova drugih./ Tako i najrodjeniji mogu postati tudjinci. Ne upotebljavam tremin "bratski narodi". To vuce na misao da su oni koji su drukcijeg porijekla i jezika - tudji, nebratski. Daljine svjetova su smanjene, nema vise tudjina. Da bismo to razumjeli, vjezbajmo ovdje kod kuce postovanje nasih sitnih razlika.

To je i moj odgovor na glasove zebnje da Crna Gora moze nesto izgubiti zbog toga sto se dio njenih gradjana osjecaju Bosnjacima.

Zbog toga sto je multikulturna i multinacionalna, ona se ni po cemu ne razlikuje, niti ce se razlikovati, od bilo koje evropske drzave. Sto prije napusti koncept izlozbene multikulture, toliko bolje za nju. Bosnjaci u Crnoj Gori imaju izuzetno jak domovinski, crnogorski osjecaj. Toliki stepen identifikacije ne postoji ni kod jednog manjinskog naroda u bivsoj Jugoslaviji - mozda ni u Evropi. Ima mnogo valjanih objasnjenja zasto je to tako. Jedan je razlog siguran - interes. Zivotni interes da Crna Gora bude moderna, evropska drzava. Sve druge moguce "ponude" su istorijski mrtve ideje. Promjene granica, objedinjavanje Sandzaka? Usluzno sredstvo za uspostavljanje male velike Srbije? Ishod bi bio tako ocigledan - posluzili bi zlocinu i posramljeni nestali.

No, nije Crna Gora samo domovina, ves i drustveni okvir orijentacije, nesto kao centar ravnoteze kod pojedinaca bez kojeg ljudi lelujaju kao pijani. To svojstvo Crne Gore je ugrozeno. Beogradski sporazum tako je srocen da, ako pozivi, moze da podloce njene temelje. Ovdje da trajemo a u Beogradu da nam se donose vitalne odluke - to moze samo da razvija inferiornu, provincijsku svijest. U toj disciplini Bosnjaci su, za malo ispred Crnogoraca - prvaci svijeta.

Sve drugo je stvar prostog razumijevanja cinjenice da se proslost ne moze preradjivati, a buducnost moze planirati. Bilo bi strasno za Crnu Goru ako se pravo na patriotizam, na punu identifikaciju s njenim imenom i subinom, rezervise samo na one koji se nacionalno iskazuju kao Crnogorci. Umjesto toga, moguce je graditi moderni crnogorski drustveni identitet, po modelu gradjanskog poimanja nacije.

U tom konceptu - drugi je moja potreba. U emotivnoj ravni nacionalni osjecaj u sustini je prvo, primarno sjecanje. Nikada nikome necu dozvoliti da zariva nokte u predjele moga djetinstva. Ali, kad biste iz mene pokrali sve one drugih nacija koji su me obiljezili - sta bi od mene ostalo? Od svakoga od vas? Bez onih koje sam volio, bez onih koji me, bogme, nijesu voljeli ( zna jedna rijeka) - "JA" bih bio pustinja. U osnovi isto vazi i za zajednice. Na granicama kultura, ne stoje carinici; kad se bolje pogleda te granice ne postoje. Svaka kultura u stvari je "visenacionalna." Kad kazem "vraticemo Medjedovica kuci", ne mislim vratiti ga samo sunarodncima vec, kao zutu dunju iz ormara, darivati Crnoj Gori.

Koncept gradjanskog poimanja nacije nije isto sto i komunisticko brastvo i jedinstvo. On podrazumijeva stvaranje institucija koje njeguju osobenosti, obrazovni sistem koji uvjezbava ljude da mogu razumijeti ono -drugacije. Podrazumijeva i demistifikaciju rijeci "nacionalno". Samo prazni ljudi mogu citavi stati u "naciju". Kad si najvise svoj, kad licis na onu daleku zvijezdu ciji si daleki potomak, tada - trepavice su vaznije od svih nacija ovog svijeta. Zbog njih je moguce voljeti, zbog nacije - ne.

Ne znam sta je uzasnije - polagati ispit iz imena pred nekim ili traziti da neko pred tobom dokazuje ispravnost. Drugo je ovo sto imam reci. Kad s prijateljima zabasam u ove teme, nekad glasno izgovoreno, nekad ostane u vazduhu, pitanje: a hoces li ti kao Bosnjak i dalje biti - nas? Posesivnost u lijepoj dozi je neodoljiva. Naravno da cu biti nas, i da cu Crnu Goru, koja ce prepoznavati prve moje obrise, voljeti jos vise. Tako mi rijeke moje, i cesme one nase pod brijestom.
Esad Kocan

Urednici

Saradnici